Be yourself; Everyone else is already taken.
— Oscar Wilde.
This is the first post on my new blog. I’m just getting this new blog going, so stay tuned for more. Subscribe below to get notified when I post new updates.
Be yourself; Everyone else is already taken.
— Oscar Wilde.
This is the first post on my new blog. I’m just getting this new blog going, so stay tuned for more. Subscribe below to get notified when I post new updates.
Često se može čuti u javnosti kako imamo previše praznika te zbog toga često izostajemo s posla, ili se rad obustavlja kolektivno za vreme praznika, što se prvenstveno odnosi na javni sektor. Vođen tim pitanjem uradio sam malo istraživanje i analizu – koliko ljudi širom sveta imaju mogućnost da koriste godišnji odmor i plaćene dane za državne praznike? I gde su zemlje Balkana u odnosu na njih po tom pitanju?
Sjedinjene Američke Države bez dileme važe za san mnogih kada su život i rad u pitanju. Ipak, one su jedina razvijena zemlja na svetu koja nema zakonski obavezan godišnji odmor ili dane odmora za praznike! Za razliku od njih, države u Evropskoj uniji imaju u proseku najmanje četiri radne nedelje plaćenog odmora.
Austrija u ovoj grupi predstavlja lidera, pružajući radnicima najviše slobodnog vremena, sa zakonskim minimum od 25 plaćenih dana odmora, i 13 plaćenih praznika svake godine. Prosečan američki radnik ima na raspolaganju 16 plaćenih dana odmora i praznika, ali to zavisi od poslodavca koje zakon ne obavezuje, dok svaki četvrti Amerikanac nema nijedan plaćeni slobodan dan.
Nekoliko zemalja svojim radnicima pružaju mnogo slobodnog vremena, i ekonomski gledano mogu sebi da dozvole da budu velikodušne. Nemačka npr, čija ekonomija tradicionalno važi za stabilnu, sa stopom nezaposlenosti od samo 5,5%. Slična stopa nezaposlenosti je i na Novom Zelandu, prema poslednjim merenjima 6,9%. Obe su znatno ispod stope nezaposlenosti od 8,1% u Sjedinjenim Američkim Državama, a radnicima omogućavaju značajno više godišnjeg odmora kao beneficiju.
S druge strane imamo i države koje radnicima daju isto tako velikodušnu kombinaciju plaćenih, zakonom zaštićenih dana odmora i praznika, a koje se trenutno se ekonomski muče. Francuska, Portugal i Španija beležile su stope nezaposlenosti veće od 10%. Stopa nezaposlenosti u Španiji od 25,1% bila je rekordna među njima u jeku ekonomske krize. Bruto domaći proizvod (BDP) kod ovih zemalja smanjio se značajno početkom ove decenije, jedino je u Francuskoj beležio rast, i to prema podacima samo 0,03%.
Jedan broj ekonomskih eksperata je izrazio sumnju u to da ukupni efekat plaćenih odmora ima negativan uticaj na ekonomiju. Smatraju da plaćeni godišnji odmor i odmori za vreme praznika nemaju značajnog uticaja na makroekonomske ishode. Kao argument navode da Francuska i Nemačka imaju sličan broj dana odmora, ali vrlo različite ekonomije. Dok nemačka ekonomija i dalje dobro napreduje, Francuska je u recesiji.
Budući da su SAD druga najproduktivnija razvijena zemlja, mereno BDP-om po glavi stanovnika, i da nemaju obavezan godišnji odmor, moglo bi da se tvrdi kako odmor smanjuje produktivnost. Međutim, mereno kroz BDP po radnom satu SAD je samo neznatno bolji od Nemačke i Francuske, iz ranga razvijenih zemalja, koje omogućavaju najviše vremena za odmor. Naravno, treba napomenuti da prosečan američki radnik takođe ima 20% više radnih sati u odnosu na radnike u Nemačkoj ili Francuskoj.
Iako mnoge organizacije i dalje tvrde da se produktivnost privrede može poboljšati omogućavanjem više odmora radnicima, mnoge zemlje počinju da zaobilaze tu praksu. Portugal je, recimo, odlučio da ukine četiri svoja nacionalna praznika, počev od 2013. godine, kao deo mera štednje. Sličnu politiku počela je da primenjuje Francuska i druge zemlje, dok sa druge strane imamo nordijske zemlje i Finsku koje eksperimentišu sa 4-dnevnom radnom nedeljom. Ostaje da se vidi kako će taj projekat zaživeti u praksi.
Naravno, sve je to igra velikih brojeva i ekonomske teorije koje se vas i ne tiču previše, osim krajnjeg ishoda – koliko dana godišnjeg odmora je omogućeno jednom radniku. Uzeta je u obzir činjenica da se odmori u mnogim zemljama određuju na regionalnom nivou i zasnivaju se na broju odrađenih dana, po osnovu kojih se stiču dani plaćenog odmora, i na koje se dodaju plaćeni odmori za vreme državnih praznika.
Iran (53), Andora, Burkina Faso, Kambodža (45), Bahrein (44), Alžir, Bolivija (41), Azerbejdžan, Malta, Panama, Šri Lanka, (40), Gruzija (39), Rusija (38 za privatni, do 56 za javni sektor), Austrija, Mauricijus (38), Benin, Jemen, Liban, Tanzanija (37), Luksemburg (privatni sektor 37, javni do 47), Island, Jermenija, Finska, Francuska, Španija (36), Norveška, Portugal, Slovačka (35).
Apsolutni rekorderi kada je u pitanju broj plaćenih dana godišnjeg odmora su Iran i Kambodža čiji radnici mogu da uživaju do 27 radnih dana za vreme državnih praznika. Za njima sledi Liban sa 22 dana državnih praznika. U većem broju zemalja sveta se taj broj kreće iznad 10, i ulazi u zbir sa godišnjim odmorom.
Najmanje godišnjeg odmora imaju radnici Nigerije (najmanje 6 nakon jedne godine rada), Butan (9), Jamajka i Japan (10). U navedenim zemljama državni plaćeni praznici ne postoje, dok ima zemalja u kojima zvanično ne postoji ni zakonski regulisan plaćen godišnji odmor. Jedna od njih su Sjedinjene Države.
Kako to funcioniše u praksi? To što su dani praznika zakonom regulisani i radnici imaju pravo na njih, ne znači i da svi mogu da ih koriste. U određenim profesijama to nije moguće, a u zavisnosti od zemalja ni u industrijama. U bliskoistočnim zemljama koje se razvijaju zahvaljujući turizmu i uslugama, radnici u ovim industrijama neće moći da koriste slobodne dane za vreme praznika, već će te sate moći da kompenzuju naknadno. Retka je opcija da ti radni dani (sati) mogu da budu plaćeni.
Da li vam i sada deluje da se na Balkanu radi manje nego negde drugde u svetu? Statistčki gledano, kao i na osnovu prakse u svim zemljama u regionu, može se reći da predstavljamo zlatnu sredinu. Broj dana godišnjeg odmora je gotovo svuda isti, 20, a broj dana plaćenog odmora varira od 11 do 13. Izuzetke predstavljaju Crna Gora koja ima 21 dan zagarantovanog godišnjeg odmora, ali ne i zakonom obavezujuće plaćene državne praznike, kao i BiH gde je obračun drugačiji, pa odmor može da traje do 41 dan u zbiru.
Kao što je pomenuto na svetskom primeru, ovo je ono što propisuje zakon, dok u praksi često ima odstupanja. Ponekad je to zbog same industrije ili vrste posla, kada nije moguće koristiti slobodne dane tokom praznika. A ponekad zato što se zakon jednostavno zaobilazi, i u slučaju zakonom jasno definisanog godišnjeg odmora. Višak dana odmora očito nije jedan od faktora koji utiče na produktivnost u regionu.

Nekoliko medija i portala koji generišu velike zajednice iseljenika širom sveta obavilo je godišnja istraživanja. Anektirane su hiljade učesnika koji su se izjasnili na osnovu svojih iskustava koja su to mesta najidealnija za život, i koje su njihove preporuke. Kada su u pitanju zemlje, njihova lista na osnovu portala Expatra bi bila sledeća:
Zemlje su poređane po rangu kako su ocenjene. Lista je vrlo slična nedavnom istraživanju koje je objavljeno u prvom blogu, vrlo je malo odstupanja, što govori da su utisci vrlo slični, i kod onih koji se interesuju za neke od ovih zemalja, kao i ocene onih koji su u tim zemljama živeli ili žive.
Kao glavne prednosti Švajcarke navode se opšte blagostanje i sigurnost, kada je u pitanju Nemačka ističe se na prvom mestu sigurnost po pitanju posla. Za Australiju navode da je to odlično mesto gde radiš i od toga živiš komotno. Ono što se značajno izmenilo kod ove popularne useljeničke zemlje, kao i kod Kanade koja je na mestu ispod, obe su značajno pooštile svoju useljeničku politiku.
Kanada se inače u istraživanju opisuje kao zlatna sredina između Sjedinjenih Država i Evrope, jer je pokupila najidealnije iz oba sistema. Švedsku opisuju kao idealnu porodičnu sredinu zbog socijalne politike i brige o deci, dok je Singapur mesto koje se preporučuje ambicioznim osobama, idealna sredina za brojne poslovne mogućnosti, vrlo visoke zarade, ali i visoke životne troškove.
Novi Zeland se kao treća najpopularnija iseljenička destinacija našao na ovoj listi, kao zemlja gde je moguće napraviti najidealniji odnos između posla i života. Listu kompletiraju Francuska i dve zemlje Persijskog zaliva. Za Francusku važi da je dobra za porodični život, dok Dubai i Bahrein treba birati ako vas zanima luksuz, atraktivan život i ukoliko volite tropsku klimu.

Da se spustimo na niži nivo, jer život u svakoj državi ima i svojih prednosti i mana. Koliko god uređenje i sistem dobro funkcionisali, činjenica je da nigde ne funkcionišu potpuno savršeno. Šta više, sigurno da ima zemalja koje same po sebi ne važe za jako poželjne niti aktraktivne za život, ali neki od gradova imaju da ponude potpuno sve kao idealna sredina koju vredi izabrati.
Zbog toga se za preporuke u ovom segmentu obraćamo zajednici InterNations koja okuplja najveći deo populacije iseljenika širom sveta. Njihovo istraživanje je ponudilo najdetaljniju analizu najboljih gradova za život u 2020-oj. InterNations lista obuhvata 30 gradova, tako da u ovom slučaju pravimo izbor, onih koji su najatraktivniji, ali i pristupačni našoj zajednici.
Tajpej (Tajvan) – ovaj grad se kotira kao prvi na listi, Tajvan kao zemlja inače važi za unapređenu verziju Kine, u smislu orijentacije prema zapadu, tako da je ovaj grad spoj modernizma i kineske civilizacije, sa brojnim mogućnostima za rad stranaca, naročito govornika engleskog jezika.
Kuala Lumpur (Malezija) – jugoistočna Azija je jedan od najbrže rastućih regiona kada je ekonomija u pitanju, tako da se prestonica Malezije sasvim opravdano našla na listi. Ono što je u slučaju Malezije komplikovano su procedure za zapošljavanje stranaca, iako je ponuda poslova jako dobra.
Ho Ši Min (Vijetnam) – zemlja koja je prevalila dug put od nekad popularnog rata iz 20-tog veka do vrlo perspektivne ekonomije. Standard stanovništva i dalje nije visok kao na zapadu, ali je ponuda poslova jako velika, naročito za govornike engleskog jezika, dok je zemlja jedna od najidealnijih za život. Ono što nije na visokom glasu vezano za sam grad je zaštita životne sredine, ali je grad dosta jeftin za život.
Singapur (Singapur) – ponovo se nalazi na listi, sada ne kao zemlja, već kao grad unutar nje. Ono što stranci navode kao prednosti života u ovom gradu su odlične prilike za posao, mogućnosti za zaradu i stabilan politički sistem. Kao mane navode dosta napornog rada i visoke troškove života, naročito prevoza.
Lisabon (Portugal) – prema oceni stranaca ovaj grad je idealan za život zato što možete lako i jednostavno da se uklopite u zajednicu. Engleski jezik je sasvim dovoljan, ukoliko ne govorite portugalski, a prednosti života u Lisabonu su bogat kulturni i društveni život.
Barselona (Španija) – ovaj grad predstavlja san skoro svakog turiste, i vredi ga obići, ali stranci isto tako navode da je ovo jedan od gradova u kojima se valja stacionirati. Kao prednosti života i rada u njemu navode jako lepu klimu i prijatnu sredinu, otvorenu prema strancima.
Prag (Češka) – grad predstavlja veoma dobar izbor i kada je u pitanju prilika za zaposlenje, a isto tako svakodnevni život. Češka inače važi za zemlju koja je najbolje rangirana kada je zaposlenje žena u pitanju. Isto tako, ovo je jedna od najbrže rastućih evropskih ekonomija i industrija.
Abu Dabi (Ujedinjeni Arapski Emirati) – ovaj grad se svrstava na listu preporuka za život, usled brojnih prilika za rad stranaca i fleksibilnijeg odnosa prema njima, bar u odnosu na većinu Zalivskih zemalja. Ono što navode kao najveći nedostatak je veoma topla klima tokom većeg dela godine.
Budimpešta (Mađarska) – grad se našao na listi zbog odličnih mogućnosti kada je život u pitanju, pre svega društveni. Ekonomija Mađarske je isto tako dugo beležila značajan rast, tako da su i mogućnosti za posao u IT sektoru i uslugama dosta značajne za strance.
Bangkok (Tajland) – veoma popularan i kao turistička destinacija, ali i kao odredište gde možete da ostvarite brojne poslovne šanse. Veoma otvoren za strance kada je u pitanju posao, ali i prenaseljen. Najveće mane koje se navode su zagađenost vazduha, saobraćaj i lokalna administracija.
Manama (Bahrein) – grad predstavlja umanjenu verziju Dubaija, dosta jeftiniju za život, ali isto tako luksuznu. Mišljenja su podeljena, nekima je dosadan, a nekima upravo zato što je mirniji u odnosu na Dubai savršen za život. Važi za destinaciju koja se ne preporučuje ženama, pre svega onim koje idu solo.
Beč (Austrija) – šta god da kažemo o Beču, manje-više je sve poznato. Grad se preporučuje prvenstveno zbog idealnih mogućnosti kada je život u pitanju, uz šta svakako dolaze i dobre mogućnosti kada je posao u pitanju. Ovo je mesto koje uvek treba imati na umu kao dobar izbor.
Talin (Estonija) – iseljenici kažu da je grad odličan zbog toga što nudi brojne prilike za rad, posebno pripadnicima IT zajednice koja sve brže raste. Ekonomija je isto tako odlična, kao i balans između posla i života. Glavne zamerke su na lokalni jezik koji se dosta teško uči, spada u grupu sa finskim i mađarskim.
Muskat (Oman) – stranci opisuju ovaj grad kao mesto gde možete odlično da zaradite, a da pored toga imate odličan balans između posla i života, što je retkost kada je Bliski istok u pitanju. Život je manje atraktivan nego u Emiratima, javni saobraćaj nije dostupan, ali je ekonomija veoma stabilna.
Brisel (Belgija) – poslednji na listi u ovom izboru je Brisel, interesantan mnogima kao sedište glavnog dela institucija Evropske unije i NATO pakta. Pored administracije, samim tim i brojnih mogućnosti za strance naročito ako se bavite pravom i uslugama, grad obiluje i brojnim mogućnostima za društveni život.
Ovako izgledaju liste koju su kreirali drugi ispitanici. Naravno, ona može da vam bude izvor ideja, ali nikako ne trebate da je sledite bukvalno. Pre svega razmislite o tome šta su vaše želje i potrebe i istražite gde je najjednostavnije da ih ostvarite. Možda je to baš neka od navedenih destinacija ali da taj detalj nije pomenut. A možda je to neka druga, upravo za vas idealna. Šta god da bude vaša odluka, srećno!
Ukoliko ste spremni da se preselite u Nemačku, verovatno ste već razmišljali o traženju posla, da li ste se upoznali sa svim procedurama? Nemačka važi za zemlju koja ima dosta toga da ponudi, i to ne samo kada je posao u pitanju. Prostire se od Baltičkog mora i ravnica na severu, do Alpa sa bavarskom kulturom, planinskih krajeva i jezera na jugu.
Ceo ovaj pejzažni kolorit ispunjen je brojnim većim gradovima i živopisnim selima. Najveći i najinteresantniji gradovi su glavni grad Berlin, finansijski i logistički centar Evrope, Frankfurt, najbrže rastući grad u Nemačkoj, Lajpcig, zatim Minhen, po mnogima najlepši Drezden i drugi.
Odluka da se preselite u novu zemlju uvek nosi sa sobom pomešana osećanja. S jedne strane ste sigurno uzbuđeni ste što ćete upoznati nove ljude, upoznati kulturu i savladati novi jezik. S druge strane, morate da pronađete posao, smeštaj, a u slučaju Nemačke i da se upoznate sa novom radnom kulturom, kod njih poznatom kao Arbeitskultur.
Glavno pitanje, da li je lako naći posao u Nemačkoj?
Ovaj članak će se upravo tim baviti, sa ciljem da prikaže najveći deo procesa pronalaska posla u Nemačkoj. Najveći deo, jer je često u praksi sve individualno, pa ista pravila ne moraju doslovce da važe. Počinjemo sa papirologijom, poslovima koje treba tražiti, gde tražiti radna mesta, i drugim informacijama od značaja.
Jedna stvar koju trebate da znate unapred: Njemačka je zemlja birokratije. Dakle, pripremite se za puno papirologije sve dok najzad ne dobijete sve potrebne papire za boravak. Naravno, nije sve ovo bauk, ali može da zakomplikuje život, pa ovo može da vam bude kraći vodič, ukoliko ste nešto propustili.
Svima koji su iz zemalja Evropske unije, ili pripadaju Evro-zoni, kao i stanovnicima Švajcarske, nije potrebna viza, već samo važeća lična karta ili važeći pasoš. Ali, za posao je svima potrebna registrovana adresa boravišta u Nemačkoj.
Kada su u pitanju vize, za one kojima su potrebne, postoji više od 15 različitih vrsta viza za strance, a ona koja vam je potrebna zavisi od zemlje iz koje potičete. Ove detalje je najbolje proveriti na zvaničnim stranicama, kao što je Ambasada Republike Nemačke.
Da li ćete brzo doći do posla dosta zavisi od toga koliko ste kvalifikovani, kako u pogledu stepena obrazovanja, isto tako i radnog iskustva. Većini ljudi koja aplicira za posao je potrebno da podnesu zahtev za dozvolu boravka pre ulaska u zemlju. Kada je posao visoko kvalifikovan, dosta je lakše dobiti vizu.
U razvijenoj zemlji kao što je Nemačka,imate veći izbor poslova, priliku da gradite karijeru ili samo da zaradite, zavisi od izbora. Na kraju se svodi na vaše lične sklonosti i naravno na nivo znanja nemačkog jezika. Nije uvek neophodno tečno govoriti, ali da odmah bude jasno, znanje nemačkog jezika će biti velika prednost. Za neke od poslova i neophodan uslov.
1. Poslovi sa početnim znanjem nemačkog jezika
Ako ste potpuni početnik nemačkog jezika, u startu će vam biti teže što se tiče pronalaska posla. Tako da morate biti pomalo kreativni a vrlo često i srećni. Većina poslodavaca očekuje od vas da bar malo znate da govorite nemački. Ovo svakako može da utiče i na primanja.
2. Poslovi sa srednjim nivoom znanja nemačkog jezika
Vaše šanse da nađete posao u Nemačkoj već su veće kada imate barem osnovno znanje nemačkog jezika i možete da vodite konverzaciju. U tom slučaju potraga za poslom proći će mnogo brže i jednostavnije.
Većina poslodavaca testira nivo znanja njemačkog jezika tokom razgovora za posao i cene kada pokažete da možete da komunicirate. U zavisnosti od posla i neophodne papirologije za vizu, neki će možda zahtevati sertifikate kao što je Goethe B1. Ne uvek. Ali su u svakom slučaju vaše šanse dosta veće.
3. Poslovi sa naprednim znanjem nemačkog jezika
Prema vama će se postupati kao sa izvornim govornikom, ako već govorite nemački na naprednom nivou. Čak nije ni potrebno da budete nativni govornik. Veština naprednog znanja nemačkog jezika vam pruža mogućnost da budete izbirljivi kada tražite posao.
Neki od poslodavaca ili kompanija kod kojih se prijavljujete mogu od vas traže dokaz o nivou znanja jezika. Neki od sertifikata koji su u ovom slučaju relevantni su Goethe C1 ili TestDaF.
4. Poslovi prilagođeni strancima
Postoji i ovakva varijanta, ukoliko ste dovoljno kreativni ili ukoliko se nalazite u pravoj sredini ili industriji. To su najčešče poslovi koje ne rade svi ili za njih nemaju potrebne veštine. Kada su ovi poslovi u pitanju te veštine mogu da budu vaš maternji jezik, kao i srednji nivo engleskog jezika. To može da važi u IT poslovima, call centrima, kreativnoj industriji, turizmu…
Rad u razvijenoj zemlji kao što je Nemačka nosi brojne prednosti. Ovde će biti nabrojane samo neke od njih, kao što su zdravstveno osiguranje, slobodni dani, jednostavna radna kultura, i mnogi drugi.
1. Zdravstveno osiguranje (Krankenversicherung)
Kada ste zaposleni, automatski ste deo nemačkog zdravstvenog sistema. To pokriva stvari poput boravka u bolnici, nege zuba, poseta lekaru, oftalmologa i još mnogo toga. Manji deo zarade će biti iskorišćen za pokriće zdravstvenog osiguranja.
2. Penzijsko osiguranje
Ovo je osiguranje za dane kada prestanete sa aktivnim radom. To osigurava da možete da imate određeni standard kada imate više od 67 godina, a rezultat je oko 67% vašeg prosečnog neto prihoda iz radnog veka.
3. Osiguranje od nezaposlenosti
Za ovaj vid osiguranja postajete kvalifikovani nakon što ste godinu dana radili u Nemačkoj. Tada stičete pravo da primate sredstva od države u slučaju da izgubite posao. U slučaju da ostanete bez posla, dobijaćete oko 65% svog poslednjeg prihoda u narednih 12 meseci.
4. Prosečno radno vreme i plaćeni praznici
U proseku, Nemci rade oko 35 sati nedeljno. To je mnogo manje od standarda u drugim zemljama, gde je prosečna radna nedelja 40 sati. Imaćete najmanje 20 dana godišnjeg odmora, plus državne praznike.
Imajte na umu da sve ove informacije zavise od regije u kojoj živite i da se pravila često razlikuju. Mogu da se napomenu još neke od prednosti, kao što su:
Ovo bi bio najjednostavniji pregled, mada uvek ima dodatno da se kaže. Napominjemo, Nemačka je birokratska zemlja, pa se treba naoružati strpljenjem, ali trud se svakako isplati. Možda vam upravo ovaj članak bude inspiracija ili podsticaj. Uskoro ćete se upoznati sa tim kako sva ova pravila funkcionišu u praksi, kroz priču koju će podeliti pripadnici naše zajednice koji žive i rade u Nemačkoj.
Ukoliko razmišljate da donesete odluku o preseljenju u inostranstvu, bilo da tamo nastavite sa radom, studijama ili životom, trebalo bi da uzmete u obzir nekoliko faktora. Finansijski momenat je sigurno jedan od njih, kada je rad u pitanju može se reći i najvažniji. Ali nije jedini. Ovde ćemo proći kroz neke od njih o kojima obavezno trebate da vodite računa, ili ukazati na to kada je potrebno da se dodatno informišete.
Ako je suditi prema istraživanjima koja su relativno nedavno sprovedena na globalnom nivou, uključeno je nekoliko desetina hiljada ispitanika iz skoro 100 zemalja, najidealnija zemlja za život je Švajcarska. Dakle, ova mala alpska zemlja u središtu Evrope nije samo san mnogih ljudi sa Balkana. Najatraktivnija je zbog visine zarada (prosečna zarada duplo premašuje svetski prosek), ali i zbog odličnog državnog uređenja.
Kada je Švajcarska u pitanju treba imati na umu da osim odličnih mogućnosti da zaradite, život tamo podrazumeva i dosta velike troškove. Neretko se švajcarski gradovi nalaze na listama najskupljih mesta za život, ne samo u Evropi, skupih i za švajcarski standard i primanja. Ipak, život u Švajcarskoj ima svojih prednosti, a njima ćemo se detaljnije baviti kada Švajcarska bude posebna tema.
Drugo mesto prema istom istraživanju zauzima Hong Kong. Ukoliko pratite vesti iz ove male udaljene zemlje Dalekog istoka možete da vidite da politička situacija trenutno nije brilijanta. Ipak, to se ni u kom pogledu ne odražava na standard, niti na poslovnu klimu, jer Hong Kong i dalje predstavlja jedan od najznačajnijih finansijskih centara u svetu, grad-državu budućnosti u svakom smislu.
Treće i četvrto mesto na listi, prilično izjednačeno zauzele su Nemačka i Švedska. Mereno zaradama, ove dve dosta omiljene zemlje za iseljenje sa Balkana, bile su kotirane niže u odnosu na druge kandidate iz prvih 10, ali su ih po drugim osnovama prevazišle. Nemačka je bila potpuno dominantna kada je u pitanju poslovni ambijent i osiguranje, dok za Švedsku navode da ima idealan balans između posla i života.
SAD kao jedna od uvek aktuelnih destinacija za iseljenje su po ovom istraživanju zauzele peto mesto. Tačnije, prema posečnoj zaradi u svetu su na šestom mestu, ali standard i pre svega poslovne mogućnosti, kao i pravna sigurnost su poziciju popravile. Život u Sjedinjenim državama ima i svojih nedostataka, pre svega basnoslovno skup zdravstveni sistem, a prepreku predstavlja i birokratija oko sticanja zelene karte.
Šesto mesto je možda iznenađujuće zauzela Indija, koja je mereno prosečnom zaradom bila kotirana čak kao treća na listi! Međutim, ako se u obzir uzmu i drugi bitni faktori koji su pomenuti na samom početku, pre svega kvalitet života, kulturno-zabavni život, medicinske usluge i dr. mesto Indije se pomerilo nadole, ali i dalje visok plasman. Ipak, ako volite mistiku i avanturu, Indija je pravo mesto za to.
Preostala mesta u prvih 10 najatraktivnijih destinacija zauzele su evropske države, i to sledećim redom – Luksemburg, Holandija, Austrija i Velika Britanija. Osim prosečne visine primanja, ovakav plasman zauzele su zbog pravno-imovinske sigurnosti, dobrog poslovnog ambijenta i odličnih mogućnosti za kulturni i društveni život, kao i životnog standarda u celini.
Ova anketa navodi na zaključak da je Evropa i dalje jedno od najboljih mesta za život, bez obzira na turbulencije sa kojima se suočava poslednjih godina. Istina, mogućnosti da odlično zaradite često se nalaze izvan nje, posebno na Dalekom i Bliskom istoku ili američkom kontinentu, ali gledano u celini i po svim kriterijumima koji utiču na život, Evropa i dalje ima svojih prednosti. Kakav je vaš utisak?
Blog Balkan Network posvećen je temama koje se tiču života i rada u inostranstvu, dajući korisne informacije svim stanovnicima ove regije, pružajući pomoć prilikom donošenja odluka ili pravljenja izbora za sebe.
Svakog vikenda posetioce očekuje nova tema i sadržaj koji će ih voditi širom zemaljske kugle, pružajući od osnovnih pa do vrlo detaljnih informacija o tome šta ih na mogućem putu očekuje, kao i šta bi unapred trebalo da pripreme.
Blog pre svega ima za cilj da našim ljudima olakša dolazak do posla na destinacijama za koje su zainteresovani, da ih unapred upozna sa procedurama i pripremi na njih, i da im pre svega bude koristan vodič. Ne ustručavajte se da pitate ukoliko želite još informacija!
This is an example post, originally published as part of Blogging University. Enroll in one of our ten programs, and start your blog right.
You’re going to publish a post today. Don’t worry about how your blog looks. Don’t worry if you haven’t given it a name yet, or you’re feeling overwhelmed. Just click the “New Post” button, and tell us why you’re here.
Why do this?
The post can be short or long, a personal intro to your life or a bloggy mission statement, a manifesto for the future or a simple outline of your the types of things you hope to publish.
To help you get started, here are a few questions:
You’re not locked into any of this; one of the wonderful things about blogs is how they constantly evolve as we learn, grow, and interact with one another — but it’s good to know where and why you started, and articulating your goals may just give you a few other post ideas.
Can’t think how to get started? Just write the first thing that pops into your head. Anne Lamott, author of a book on writing we love, says that you need to give yourself permission to write a “crappy first draft”. Anne makes a great point — just start writing, and worry about editing it later.
When you’re ready to publish, give your post three to five tags that describe your blog’s focus — writing, photography, fiction, parenting, food, cars, movies, sports, whatever. These tags will help others who care about your topics find you in the Reader. Make sure one of the tags is “zerotohero,” so other new bloggers can find you, too.